Suvremeno shvaćanje djeteta temeljeno je na humanističko-razvojnoj paradigmi u okviru koje se zagovara ideja promatranja djeteta kao cjelovitog bića. Takav pristup podrazumijeva promatranje djeteta kao jedinstvene osobnosti koja je više od zbira različitih socijalnih i emocionalnih, intelektualnih i fizičkih osobina. Na dijete se gleda kao na snažno, kompetentno i puno potencijala od dana svog rođenja, a na nama je da stvorimo uvjete kako bi ono dostiglo svoj maksimum.

Pristup svih djelatnika vrtića prema djetetu podrazumijeva usmjerenost na razvoj djeteta koje slobodno i vodeći se svojim interesima i potrebama istražuje prostorno-materijalno okruženje. Odgajatelji potiču razvoj odgovornosti, tolerantnosti, empatije i kritičkog promišljanja okruženja u djece.

Najvažnije u pristupu je omogućiti djeci neometano stjecanje novih znanja, vještina, širenje interesa, učenje doživljajem i iskustvom. Cilj nam je potaknuti volju za istraživanjem, a ne ponuditi gotove sadržaje koje će usvojiti. Zajednički ih vodimo iz postojeće zone razvoja u iduću i pritom konstantno istražujemo na koje načine djeca uče i doživljavaju svijet.

Promišljamo o prostornom okruženju i nastojimo ga što više prilagoditi potrebama djece. Uvodimo nove materijale, aktivnosti, surađujemo sa roditeljima i vanjskom zajednicom vodeći se uvijek prvenstveno interesima i dobrobiti djece.